Skoči na vsebino

Sudan - tokrat severni


S57CQ

Priporočene objave

LP

Po dolgem in delovnem :yea2: odmoru sem ponovno na poti. Tokrat je destinacija Sudan ali severni Sudan kakor ga omenjajo v porocilih.

Tokrat je na poti z mano tudi moja zena.

Priblizno teden dni bom se v Khartoumu nato pa odrinem na cca 4 tedne dolgo misijo po Sudanu. Trenutno je tu 43C in vsakodnevno se pojavi pescena nevihta tako, da imam nos ze cist zabasan. :doze:

Sam Khartoum me spominja na Bagdad vendar ni toliko zelenila. Tu se Beli Nil zliva v Modrega ali obratno in od tod do mediteranskega morja je samo se mala recica NIL :blink:

Ljudje so prijazni in bluz po mestu je varna dogodivscina. Promet je tipico arabski in vozila so (niso).... Taxi sluzba se odvija v "najnovejsih" avtomobilih tipa (Vstopi ce si upas). Za krajse razdalje pa so tu mikro trikolicaji TUK TUK, ki pa izgledajo kot novoletna jelka in skoraj vsak ima silno ozvocenje. Voznja se odvija v stili : Ko jaci ta tlaci ampak nesrec je malo.

Slikanje je po vsem Sudanu strogo prepovedano tako, da tokrat zal ne bo slik na netu (veliki brat tudi tukaj budno skrbi, da se nebi kaj prevec zvedlo). Bodo pa prisle enkrat jeseni na kaksen moto vecer... :yea2:

Toliko na kratko za prvic

LP

DaNe & Goranka

Khartoum / Sudan

Povezava do komentarja
Delite na drugih straneh

Ojla ! :yea2:

Vso srečo obema na tem "službenem potovanju " . Skoda pa je res , da bomo prikrajšani za fotografije ! :?

LP ! in uživajta po zmožnostih ..... :OK: :OK:

kako dolgo , pa vaju ne bo ??? :?

Povezava do komentarja
Delite na drugih straneh

LP

Ponovno jaz preden odrinem na pot. Trenutno bova tukaj vsaj mesec dni po vsej verjetnosti pa se bo misija podaljsala na tri mesece. Tokrat je potopis naloga, ki jo bo opravljala Goranka tako, da vam ne bo dolgcajt. Zal je se premalo vesca Slovenscine tako bo potopis nastajal v Hrvascini. Upam, da vas to ne bo motilo:

Prvi del:

Evo nas u Sudanu. Osnovni dozivljaj Sudana je – crvena prasina i visoka temperatura.Preko dana je cca 40-50 oC no potpuno je suho i vrlo se lako dise. Vjetar stalno pomalo puse i svake se veceri pojacava. Nocas je bilo nevrijeme, pjescana oluja popracena grmljavinom i jakom kisom. Ostali smo i bez struje na dva sata, no svaka kuca ima agregat pa je ok. Jedino je malo bed ako struja nestane usred noci jer onda ljudi ne pale agregate zbog buke i zbog susjeda. Prvih smo par dana zivjeli u hotelu, Grand Vila Hotel, uz samu rijeku Nil I to onaj kako ga zovu Plavi dio Nila. Bio je strasno skup u usporedbi s tim gdje se nalazi i sto nudi. Zamisli jedna noc 155 USD. No, ok. Klimatizirano je, hrana je bila ok, kuhar je iz Malazije, imaju bazen,male kao ducane sa 2 i pol artikla unutra, putnicku agenciju, cak je i necija ambasada unutra - jedna soba, par stolica i to je to, frizera. No, sve kao da stoji. Ljudi koji su unutra zaposleni samo sjede, ako imaju TV, gledaju ga. Jedva da se i pomicu. Upoznala sam voditelja restorana u tom hotelu. I on je iz Malazije. Vrlo ljubazan i susretljiv momak, ime mu je Zaidi Kako god, u hotelu sam se dobro naspavala. Ustala bih, nesto pojela i opet legla jer mi je tako pasalo spavati. Malo sam I odplivala I na moje iznenadenje voda u bazenu bila je hladna sto mi je tako pasalo nakon silnog pregrijavanja. Dosao je i cetvrtak kada smo odselili iz hotela jer je Dane pronasao stan. Stan se nalazi u dijelu koji se zove Riyad, dio grada u kojem stanuje prilicno stranaca zaposlenih od strane UN ili nekih drugih ne drzavnih sluzbi (NGO). Stan je u kuci jedne obitelji, sa dvoristem ogradenim visokom ogradom i strazarem. Imamo svoj ulaz i niti manje niti vise 6 kljuceva. Brava kao u filmu. Stan je ogroman- dvije spavace sobe, dnevna soba, kuhinja, kupaona, hodnici, balkoni. To mi je bilo nevjerojatno, svi stambeni prostori, pa i hotelska soba je bila, su ogromni i barem upola vislji nego kod nas. Problem je taj sto je a/c samo u spavacim sobama, a u dnevnoj sobi je air cooler, nesto sto samo vlazi prostor i bolje je bez njega. I naravno, svugdje su ogromni stropni ventilatori koji te hlade samo ako se smocis. Pa kako stvari stoje vecinu vremena provodim u spavacoj sobi. Kuham samo na kratko jer u kuhinji je pa sigurno 50 i vise stupnjeva. Imamo ogroman frizider, takvog sam vidjela samo na filmu, a i masina za ves se tu nasla. Imamo i redovne stanare - mrave, a i jedan zohar nas je jucer posjetio. Prasina ulazi na sve pukotine koje su kao zastopane sa debelim platnenim kobasicama ispunjenim drugim pijeskom koji se mora vlaziti da bi zaustavio prodor novog pijeska. Vec prvo vece sam odustala od brisanja prasine i zakljucila da to i nije tako strasno. Doista kada se nades u takvim uvjetima, sve ti postane normalno. Sredstva za dezinfekciju nosim uvijek sa sobom tako da one osjetljive dijelove uvijek ocistim sama. Jucer smo mjerili temperaturu u dnevnom boravku , 34 oC. Mislim da cu se definitivno dobro ugrijati.

Toliko za tokrat

LP de

Goranka & DaNe

Povezava do komentarja
Delite na drugih straneh

Drugi del

Obitelj u cijoj smo kuci je bas draga, susretljivi su I spremni uputiti nas gdje god treba. Mislim da imaju petero djece I svi su fakultetski obrazovani. Kod njih su prije nas stanovali Njemci, Englezi, Nizozemci I Amerikanci. Svi izvrsno pricaju engleski. U okrugu dvorista u malenoj limenoj kucici zivi I njihova spremacica s djetetom, a u jednom dijelu dvorista u prostoru ogradenom limenom ogradom, zivi njihov cuvar kuce zajedno sa ogromnim kavezom punim ptica.

Izvan kuce, uglavnom samo su velike glavne ulice asfaltirane, no uvijek napola zatrpane pijeskom, jer pjescane oluje su gotovo svakodnevne I nema sanse ocistiti ih. Buduci je veliki vjetar, posvuda je smeca, no to nikoga ne smeta. Uz glavne ceste iskopane su velike rupe, valjda za neke instalacije. Kako izgleda, tako stoje vec dugo vremena kao I bezbroj zapocetih I nikad dovrsenih gradevina, velikih zgrada I manjih kuca. Zapravo, sve sto pogledas, npr. Plocice u svim prostorima tako su grozno postavljene I pofugirane, zidovi okreceni ali sve sto je pokapalo ili prefarbano (salteri) tako je I ostalo, postavljene pipe nemaju zavrsnih kapica nego je sve samo zagipsano, zice od struje – pola ih je na zidu, pola vise, a neke su samo svezane ili nesvezane bacene u neki cosak u kojem ima tonu pijeska jer ti se kablovi jednom kada ih stavis tamo, vise ne pomicu da bi se iza njih ocistilo. I tako je svugdje, ali bas svugdje, pa I u hotelu koji kosta 155 usd na dan.

Sto se ducana I kupovine tice, ima ih na svakom cosku. Sasvim su maleni I pretrpani kojecime, naravno otvoreni, ne klimatizirani. U nekim ulicama ima I nekih boljih – zatvorenih, klimatiziranih, s pravim kasama. Od nedavno imaju I veliki shoping centar, nesto kao nas Mercatone ili slicno, samo naravno u puno siromasnijem obliku. No, da se naci sve sto trebas. Ispred tog centra, koji se zove AFRA Supermarket, je kao nekakav zabavni park I navecer sve vrvi od ljudi. To je zapravo jedino mjesto u gradu za koje se moze reci da je zabaviste. U gradu imaju dvije slasticarne. Jedna ima najgori sladoled na svijetu, a druga je skroz ok I drzi ju jedan Grk ciji je jos pradjed doselio ovdje I nastanio se. Zena mu je Talijanka. I ono sto me najvise iznenadilo, kod njih u jutarnjoj smjeni radi jedna hrvatica. Nisam je jos uspjela vidjeti I pitati detalje, no za to imam vremena na pretek.

Ono sto me ovdje najvise zabavlja je prijevoz. Ima gradski prijevoz autobusima koji su upola manji od nasih, imaju taksije I male Tukije. E pa Tuki je skroz guba. To je kao neka vespa na tri kotaca, zapravo nekako izgleda kao trokolice kod nas samo nema vrata. Vozac je sprijeda, a iza njega je mala klupica za max troje ljudi. Ima ih svakakvih – od vrlo, vrlo starih sa starim vozacima koji neznaju niti rijeci engleskog, sasvim obicnih do takvih koji se sjaje i imaju hrpu antenna, muzika glasno svira, imaju puno malih kojekakvih visuljaka, lutkica, kojecega I vozaci su nesto mladi I da se naci I onih koji se dobro sporazumijevaju na engleskom. Taxi, da to je posebna prica. Svi su uglavno zute boje, vrlo, vrlo stari, prasnjavi, razlupani, bez svjetala uglavnom, no gotovo redom svi imaju sjedala obucena u krznate navlake, a prednju masku pokrivenu tradicionalnim prekrivalima valjda da zastite plastiku od sunca. Neki su takoder ukraseni kao I Tukiji, no neki su zbilja koma, ali voze. Sto se cijene tice, sve se pregovara unaprijed I prijevoz Tukijem uglavnom je cca 500 SD ( sudanskih dinara) sto je oko 2 USD, a taxi od 500 – 2000 SD, ovisno na koji kraj ides. Promet sam po sebi je vrlo interesantan. Postoji ulica, no negdje je vrlo tesko zakljuciti jeli to jednosmjerna ulica Ili dvosmjerna I koliko je zapravo traka, jer svi voze kako im se hoce, preticu, guraju se, kada dolaze do raskrsca, nitko ne staje na semaforu vec se zaustavlja nasred, doslovce nasred raskrsca I tako se svi nabiju sa svih strana, pa tko prvi uspije proci, pravila, ma tko sisa pravila, ovdje vlada pravilo, tko jaci I brzi taj ide. Kada netko zeli dati do znanja da je on glavni I da ide prvi, trubi vise puta. Sva su vozila ostecena sa svih strana, naravno iz istog razloga – tko jaci, taj prvi. Zmigavci – to se ovdje ne koristi.

:kva2: :kva2: :kva2: :kva2: :kva2:

LP

Goranka & Dane

Povezava do komentarja
Delite na drugih straneh

LP

Se tretji del - med tem pa sem jaz veselo na poti - Danes na Al Genina (Meja Sudan/Chad) :afro1:

Hrana – sve mirise na curry I na trenutke mi je stvarno zlo od tog mirisa I okusa. Ok je kada sam kuhas, no ako ides van jesti, sve, bas sve ima curry. Ono sto mi se svida je da puno koriste persin, stavljaju ga uz sva jela, u listicima ili ga sitno narezu pa zamute s jos necim I tako posluzuju uz svoj kruh, koji mi je odlican. Otprilike slicnog je okusa I izgleda kao nasi svjeze peceni mlinci, okruglog oblika I pecen na tavi ili rostilju sa plocom. Jedno smo vecer posjetili Indijski restoran. Hrana je bila odlicna. Probali smo svega po malo. Gotovo je sva hrana prilicno zacinjena, ljuta I odlicno pase uz te kojekakve njihove namaze od slanutka, lece, persina, patlidana I tko zna sve jos cega I uz njihov kruh. Ne moze se bas sve razaznati. Voce I povrce prodaju na standovima uz cestu, sve je uredno poslozeno I to je jedino sto bih ja kupila tako na otvorenom ovdje. Ostalo obavezno u zatvorenim klimatiziranim prostorima.

Ono sto me jos fascinira je da usred tih silnih prasnjavih ulica nade se I neki ducan sav ostakljen, pun svjetala, sa strazom, npr. Prodavaona televizora blizu naseg stana, ili ribarnica prekoputa, a tik do toga sve vrvi od ljudi koji hodaju polako svuda okolo bosi, prljavi, buka,raznih svjetala, Tukiji se voze stalno simo tamo trazeci one koje treba odvesti nekuda. Uglavnom, prilicno je bucno I puno je ljudi. Mnogi samo sjede ispred ducana ili samo tako uz cestu, legnu na neku stepenicu I odmaraju. Ujutro uz ducane sjede zene na nekoj prevrnutoj gajbi vode I na kutijama imaju poslozene cajnike I posude za kuhanje kave, peku taj njihov kruh I to prodaju. Ljudi kupuju kavu, caj I taj kruh sjednu okolo I piju, jedu, promatraju prolaznike, ne rade nista. Covjek se zapita od cega ti ljudi uopce zive. Zaidi mi je rekao da su to vrlo lijeni I tvrdoglavi ljudi, koji nikada ne priznaju pogresku vec traze sve moguce razloge I isprike samo da oni nisu krivi, I ispricaju se samo ako si doista grub prema njima. Sve sto im govoris moras obavezno ponoviti vise od dva, tri puta jer rijeci jednostavno ne dopiru do njihovog mozga. Cim im nesto kazes oni kazu – yes Sir, Madam – a nemaju pojma sto si im zapravo rekao. Prvo mi je to bilo nevjerojatno za shvatiti, a onda vidis da su doista takvi, usporeni, nezainteresirani. Da, I imaju tako tuzne izraze lica, kao d a im je cijeli svijet pao na glavu. Zaidi kaze da je to zato sto moraju raditi, barem oni u hotelu. No, nisu svi takvi. Ovisi iz kojeg dijela Sudana dolaze. Ovi ovdje su nesto brzi, gostoljubiviji, nasmijeseni. No, sto ides nize, juznije, e to je tuznije po svemu. Koliko sam shvatila, vecina jeftine radne snage dolazi iz juznog Sudana I to su ti usporeni. Razlikuju se I izgledom. Koza Im je tamnija od ovih sjevernjaka I lica su im bas tipicna, bjeloocnice su im prilicno crvene, pa pogled zna biti odbojan I zastrasujuci. Sto se tice zena, moram reci da su Sudanke jako lijepe zene, mislim na njihova lica. Sve su jako visoke I krupne, ali mislim krupne jako,jako,jako,jako…uh grozno debele. Muskarci su visoki, pa skoro dva puta ja ,I krupne grade takoder, ali mozda sam vidjela svega dva debela muskarca. Ostali su vise tanki.

Sudanke su sve zamotane u te njihove plasteve, ali ne skrivaju lica kao zene u UAE-u, Dubai…, uz boju plasta obavezno imaju skombinirane natikace I torbice iste boje I nasminkane su, neke prilicno jako. Interesantno je da boje svoja stopala I vrhove prstiju na rukama do visine izrasta nokta, nekom crnom bojom, mislim da je to nesto kao kana, da se upije u kozu. Nisam jos uspjela pitati razlog zbog kojeg to cine. I one bogatije imaju prilicno nakita po sebi. Kod nas bi to nazvali – kiceraj.

Sto se tice odnosa sa Sudankama, nema sanse da ju ozeni netko tko nije iz Sudana. Na to se strogo pazi. Cak se desava da se medusobno zene blizi rodaci. Mislim da je to strasno. Mladi koji se uspiju vidati, rade to skrivecki, I na rubovima grada, uz Nil, ili se skrivaju u zbunju. Jednostavno, zabranjeno im je javno to ciniti. Ima I nesto liberalnijih porodica, no to su samo vrlo rijetki I uglavnom oni koji su visoko obrazovani I koji salju svoju djecu na skolovanje izvan Sudana, na zapad.

WFP office ima pogled na aerodrom I siru okolicu, buduci je sve ravno pa se daleko vidi. Glavna( I jedina) zgrada na aerodromu izgleda kao veliki hangar u kojem prvo cekas na kontrolu putovnica prilicno dugo u redu. Kucica u kojoj sjedi carinik velika je toliko da jedva dvojica stanu unutra, no rade ih najmanje cetvorica I stalno netko dolazi preko reda. No, nece daleko preko reda, jer slijedi drugo cekanje na prtljagu koja nikako I nikako da stigne iz aviona. I onda kada konacno stignete do svoje prtljage, I ako imate srece ulovite koja kolica ceka vas jos jedan dugi red koji se naglo pretvara u barem 5 njih, u kojima cekate na carinsku kontrolu stvari. Redovi stoje ispred metalnih ograda kroz koje vas pusta jedan strazar na 4 kontrolne klupe. Tako smo I mi stigli do klupe nakon 1,5 sat cekanja I hvala bogu UN ovjdje ipak nesto znaci pa nam nisu otvarali kofere. Inace otvaraju sve bas sve. Na aerodromu u Dubaiu mi se cinilo smijesno kada sam vidjela jednu zenu da nosi u Sudan vjesalicu za ves I dvije prazne boce za vodu, onakve kakve kod nas koriste za aparate tipa Bionatura I slicno. No kada si tu, nista ti vise nije cudno. Pri izlasku iz aerodroma, prolazi se kroz kao Duty Free Zone. Joj, oprostite mi, ali to mi je bilo tako smijesno I tako tuzno, tako je jadno, da se pitas, treba li to uopce biti tu. Uglavnom, Duty Free Zone cine par staklenih vitrina sa brojem artikala koje mozes nabrojati na prste. Kao neki parfemi, ruzevi za usne, staklene zdjele, rucnici … kakve se kod nas ne da dobiti niti na najtuznijem standu na Jakusevcu. Okolica aerodroma izgleda kao groblje aviona, jer kako im se koji avion pokvari, tako ga ostave ili gurnu malo dalje od piste da ne smeta onima koji jos rade pri slijetanju. Covjeku dode zao, no to je njihova zemlja I oni tako zive. Vjerujem da stvarno zele, mogli bi nesto I promijeniti. No, kako god, iskustvo je cisto ok, a I naucis da mnoge stvari s kojima se covjek opterecuje zapravo nisu uopce vazne I prestanu te smetati.

Eto, za sada toliko o dozivljajima prvih dana provedenih u Khartoumu.

LP Goranka&DaNe

Povezava do komentarja
Delite na drugih straneh

LP

Na kratko iz zahodne meje Sudana. Po poletu v Al Genino na samo mejo med Sudanom in Chadom, sem nadaljeval pot v smeri juga. In sicer sem oblazil kar precejsni del mejnega pasu in vse begunske kampe. Sedaj sem v Fort Burangi nedalec od meje med Sudanom, Centralno afrisko republiko in Chadom. Vreme je se zaenkrat ok (40+) tako da se pospeseno pripravljamo na prijajjoco dezevno dobo. Vceraj je ze bila prva resnejsa nevihta tako, da smo daes se bol upocasnjeno napredovali(10/15)km/h. Cest ni so le kolovozi in se teh ni. Prezivim vecino dneva v landcruserju in na koncu dneva je pogled na stevec butast - 75 km.

Zal ne gre hitreje. Ogromno je begunskih kampov ki ne premorejo skoraj nicesar. Pripravljamo cone za air drop hrane ko bo prisla dezevna doba. Tukaj se je nabralo kar nekaj slik vendar jih objavim ko se vrnem v Khartoum.

Vojske vsepovsod dosti in nikoli ne ves kdaj bo spet pokalo - folk pa beda....

No gremo dalje

LP DaNe

Mukjar-South West Darfur area/Sudan

Povezava do komentarja
Delite na drugih straneh

Fajn tale kombiniran opisovanje by Goranka & Dane! Zvemo še toliko več, kot od prejšnjih Danetovih službovanj.

Ahtajta se in lepo se imejta!

LP HHV

Povezava do komentarja
Delite na drugih straneh

Ojla ! :yea2:

Lepo napisano - nič me ne moti , če je napisala v drugem "znanem "jeziku - res pa bi bilo zelo lepo. če bi tekstu lahko dodala še kakšno sliko - potem si lahko vse skupaj malo lažje predstavljaš.

OK !

Uživajta - če se le da , in pišita še kaj !!

LP Billy ! :notworthy:

Povezava do komentarja
Delite na drugih straneh

Tako pristnega, realističnega in neobremenjenega potopisa, kot ga piše Goranka že dolgo nisem bral. Neobremenjenega tako s predsodki, kot s prisiljenim in hinavskim "spoštovanjem" kulturnih razlik, kot jih prevečkrat srečam pri drugih piscih. Če je človek len, je pač len, ne pa da potem pišejo, da so "domačini zamaknjeni v svoj spiritualni svet in odmaknjeni od zahodne materialistične družbe". Nobenega obsojanja, opravičevanja ali moralizirana, samo odlično popisana dejstva in občutki popotnika. Hočemo še!

Povezava do komentarja
Delite na drugih straneh

LP

Hvala lepa za lepe besede - Goranka ze pise nadaljevanje njenih dogodivscin tukaj v Khartoumu. No jaz pa sem se tudi vrnil iz Darfur area. Tokrat je kar nekaj slikc od tam. Se danes jih posljem teti Zarji na obdelavo....

Potopis pa pride tudi v kratkem...

LP Goranka & DaNe

Khartoum / Sudan

Povezava do komentarja
Delite na drugih straneh

Hej, vidva! A ni bilo govora o tem, da se gresta sončit v Dubai??

Kakorkoli že, me veseli, da je kaj slišat od vaju. Pridružujem se ostalim pri pohvalah Goranki, njeni opisi so užitek za prebiranje. Ti dirkaš okoli Darfurja, predvidevam. Upam da so milice UN-u prijazne saj verjetno tudi tam vsi nosijo flinte.

Question: A si si že kaj ogledal bodoči moped?

Povezava do komentarja
Delite na drugih straneh

  • 3 tedne pozneje...

LP

Po daljsem casu - nazaj. Slik ne bo :hmm: vsaj na forumu ne. Tukajsni strici so precej zaje... in sem imel ze precejsne tezave...

Se vedno je vroce in prahu kot v filmu. Nadaljevanje zgodbe by Goranka kot je bilo obljubljeno... O:-)

Proslo je mjesec dana od kako smo ovdje u Sudanu i priznajem cisto sam se navikla na ovaj zivot ovdje. Neko vrijeme ne raditi, pa i pase jer nades vremena za ono sto si zelio, a uvijek si pronalazio kojekakve razloge, pa nisi radio. E sad ih nema pa lijepo radi ono sto ti se radi. I tako Dane odlazi na posao svakog jutra oko 8 h, a ja lijepo pajkim. Ustanem, odradim svoje vjezbice, doruckujem, citam, pospremam, kuham, gledam TV, odlazim u internet caffe, u kupovinu i bas mi je dobro.

Buduci je Dane bio nekoliko dana na terenu, trebalo je dan ispuniti jos nekim sadrzajima. Priznajem prvih dana imala sam silan strah izaci van stana, kuce, a kamoli dvorista, ajoj, no, tu sam pa se treba i prilagoditi. I tako se ja uputila do mame Faise u prizemlju i doznala kojecega. Nemaju petero djece kako sam prije rekla, vec devetoro.

Sedmero je negdje po svijetu, a dvije kceri zive s mamom Faisom i njezinim suprugom ovdje u Khartoumu. Stan im je pretrpan kojecime – silan broj casa popunjava sve ormare na jednom cijelom zidu, po zidovima vise brojne slike, uglavnom obiteljske, stolovi su pretrpani kojekakvim figuricama, ukrasima iz raznih zemalja svijeta, jer do prije 6 godina, zivjeli su posvuda, podovi su prekriveni sarenim tepisima, kauci jastucima, i sve je vrlo vrlo sareno. Mama Faisa uvela me u jos jedan zatvoreni dio stana u kojem su samo suveniri iz raznih zemalja. Koliko je toga, ne mogu vam niti reci, no, priznajem, meni osobno sve je to presareno i prekicasto. Ali, o ukusima se ne raspravlja, pa neka svatko uziva u cemu zeli. Provele smo tako pricajuci ugodno vrijeme i mama Faisa me pozvala da podem s njom na «turneju». Sjele smo lijepo u njezin lijepi tamno crveni mercedes i turneja je pocela. Prvo zaustavljanje bilo je nakon 500 m ispred jednog malenog ducana. Prvo truba, pa spustanje stakla na autu i cekanje trgovca da pride autu. Zanimljivo ha, ides u kupovinu i ne izlazis iz auta vec sve sto trebas je uporno trubiti dok se netko ne pojavi vani. I tako na tom prvom stajalistu kupile smo stvarno svjeze i prekrasno povrce i voce. Mama Faisa upozorila je trgovca da cu ja ubuduce dolaziti sama i da me slucajno ne prevari jer cu joj ja reci. I tako sam dobila ulaznicu za uvijek svjeze i fino voce i povrce i to po snizenoj cijeni i sada se vec fino razgovaramo taj trgovac vocem i povrcem, rukama naravno, i mozda kojom engleskom rijecju, a jucer je upoznao i Daneta. Slijedece stajanje uslijedilo je nakon svega 300m . Truba, stakla dolje, stize nas krojac. Mama Faisa predaje mu haljine koje treba prepraviti, preuzima nesto od prije i na poklon dobivamo svaka po jedan sircl za kuhanje. Cool, evo ga imam u kuhinji, sluzi mi kao podmetac, jer prevruce je da ga nosim (sjecate se onih 50 oC u kuhinji). Krenule smo dalje. Valjalo je pokupiti odjecu sa kemijskog ciscenja, zapravo oni ovdje vise upotrebljavaju suho ciscenje, mada ja ne kuzim kakvo je to suho ciscenje. Opet truba, trgovac izlazi, predajemo mu papiric i evo ga nakon par minuta nosi ocisceno rublje. Krecemo dalje, treba kupiti kruh. Sjecate se kruha koji sam spominjala, slican nasim mlincima. Imaju jos jedan, pa skoro da je i bolji i ukusniji. Izgleda kao kod nas kruh talijan, samo je nesto plosnatiji, meksi i ukusniji. Nekako je slatkast i ako ga drzite u vrecici, dugo ostaje svjez za razliku od naseg talijana. Kupovina je uslijedila, naravno, iz auta – truba,staklo dolje, narudzba, staklo gore, kruh stize, staklo dolje, placanje, staklo gore i – krecemo dalje. Piletina – super, otkrila mi je mama Faisa gdje ima svjeze piletine i jos nesto, tako dobro. Suseno govede meso – govede meso narezano na malene tanke listice velicine ruzine latice, uvaljano u njihov pac i osuseno – kako je to ukusno. Ili sa sirom i paradajzom, ili peceno sa jajima, ili u grahu, mljac, evo sline mi cure kada se toga sjetim. Naravno i taj je gospodin bio upozoren da cu ja dolaziti, sama ili sa muzem i da nam uvijek daje svjeze i po istoj cijeni kao i mami Faisi. Krecemo dalje, trazi se ducan gdje imaju Pepsi i Sprite u malim staklenim flasicama, jer u prtljazniku imamo dvije prazne gajbe. I tako u potrazi za Pepsi i Sprajtom, tamo gdje mama Faisa inace to kupuje nije bilo, kao utjehu smo dobile vrecicu susenih datula i krenule dalje. Usput sam vidjela famozne mesnice – drveni pult ispod nekog nadstreha, a komadi mesa vise samo tako – muha naravno svuda okolo, prasine jer vjetar puse, no oni svejedno - prodaju meso. Uh, ipak se ne bih usudila tamo kupiti meso. Meso smo odlucili kupovati u Afri, barem izgleda cisce i higijenskije, mada, tko zna kako je do tamo bilo dopremljeno i kako je uopce tretirano. No, ne misliti na to, ne, ne bolje ne. Nasa soping turneja nastavila se – sada smo trazili vocne sokove. Ovdje svi piju coca colu, pepsi, sprite i cappy sokove jer ovdje u Khartoumu je i sama coca colina tvornica. Cappy sokovi – stali smo ispred ducana, truba, trgovac se jedva dogegao. Pitamo ga ima li sok od ananasa – trgovac odlazi u ducan, vraca se, kaze nema. Pitamo dalje ima li od grajpa, on opet odlazi u ducan, vraca se , kaze nema. E pa sad pitamo od cega ima, trgovac odlazi u ducan, vraca se i, zaboravio sto smo ga pitale. Mama Faisa ponavlja pitanje, on opet odlazi, vraca se i kaze nam sto ima. E sad pazi ovo, pita mama Faisa za cijenu – on nezna. Odlazi u ducan, vraca se , cijena je ta i ta. Pitamo ga jeli cijena za sve vrste sokova jednaka, on nezna. Opet odlazi u ducan, vraca se, i odgovara nesto, ostalo je zaboravio. No, da ne duljim pa da ne traje kao sto je trajalo dok smo docekali da dobijemo sokove i da ih i platimo, naprosto im se neda ukljuciti mozak i odraditi one najjednostavnije stvari. Znam da zvuci kao ogovaranje, no tako je. Evo vam i primjer naseg cuvara , da samo vidite te usporene pokrete i koliko mu treba da ustane i otvori pa zatvori za nama vrata, a covjek ima samo 50 godina. Jako sam se iznenadila kada sam cula koliko je star, jer moja je procjena bila barem 70 godina. Koliko sam puta izasla i vratila se natrag kuci, a da me nije niti primjetio, a lezao je ma niti pola metra od mjesta gdje sam ja prolazila. No, kako god, simpa je deda, ponekad dobijes pozdrav i odzdrav pa i osmijeh, a nekada nekako nije zainteresiran za to. I tako, nasa kupovina se nastavila. Kupili mi konacno te cappy sokove i krenuli dalje podignuti naocale. E tu nismo mogli potrubiti dan nam netko izade, vec sam ja izasla iz auta i usla u opticki centar. Unutrasnjost je ok uredena, klimatizirano, na podu bijele plocice, zidovi obojani bijelom bojom, svuda okolo staklene vitrine i – hrpa ljudi naguranih jedan na drugoga kao cekaju svoj red. Reda nema nego tko prvi progovori. Nema tu odstojaja iz pristojnosti, ne, ne ja prvi kazem, pa cu i dobiti, bez obzira sto sam zadnji stigao – slicno kao i u prometu, postovanje – pa i nema ga bas. I tako izborim se i ja sa svojim receptom, podigem naocale, dobijem 4 kutijice za naocale i uputim se van. Vrata su ostala otvorena jer kako tko ude, bas ga briga, ne zatvara vrata. Pri povratku iz kupovine, mama Faisa mi je pokazala jos neke ducane, one malo bolje, zatvorene, klimatizirane, pretrpane svime i svacime. Doista ima svega, ali bas svega. Krenule smo dalje u posjet njezinoj sestri. Ispred dvorisnih vrata stanemo – opet truba, pa jos, pa jos, pa jos, dok se nije pojavio netko iz kuce, jer strazar se negdje izgubio. Lijepa velika kuca unutra uredena sasvim jednostavno, bijeli zidovi, na podu bijele plocice, dvije fotelje, trosjed, mali niski stol, jedan tepih. U drugoj sobi stol za jelo, pa spavaca soba. Tu i tamo koji ukrasni detalj, mozda koja slika, nesto sasvim drugacije od kuce mame Faise. Nesto slicnije onome na sto sam ja navikla. Vani vrtlar, pojavio se i strazar, tri su puta zvonili da pitaju istu, bas istu stvar, sto raditi. Fifi, sestra mame Faise, ljuti se, jer stalno mora ponavljati iste stvari. Zaposleni svakodnevno zaboravljaju sto im je zadatak. Ista je prica i u nasem dvoristu, sa radnicima mame Faise. Samo bi spavali. Kada su u kuci, zene Sudana obucene su bas kao i mi, a kako sam cula kada izlaze van ispod tih svojih «omotaca» nose zadnju modu, nakit, sminku, parfeme.

I tako smo provele kratko vrijeme hladeci se u kuci Faisine najmlade sestre Fifi, koja inace zivi u Saudi Arabiji, popile vodu i Sprite, pojele bademe umocene u zlatnu, srebrnu, bijelu, plavu i roza boju (bilo je jako jako slatko i vrlo tvrdo) i polako krenule prema kuci, zavrsavajuci tako moju prvu shoping «turneju» u Sudanu. Vozeci se prema kuci ustanovila sam da se svi ducani koje smo obisle nalaze u krugu od 500 – 700 m od kuce. Interesantno, zar ne? A meni se cinilo kao da smo obisle citav Khartoum.

LP Goranka & DaNe

Povezava do komentarja
Delite na drugih straneh

LP

Na kratko iz Darfurja - dezevna doba se je zacela in puscava je postala blatodrom.. Resne tezave se sele pricenjajo... Vceraj je bila letaliska steza prevec razmocena pa smo ANTONCKA A24 (ruski samolet) moral s traktorjem slepat...

Tovornjaki so obticali nekje med Nyalo in Genino - konvoj okoli Garsile se ze teden dni koplje iz blata.... v glavenem veselica - Nos se mi je spucal - so pa zato sandale tezke ko svinec (blato rules) :cry:

En vecer smo imeli pravo nevihto - polomilo je vse kar je bilo mozno polomit - tako da smo veselo popravljali nekaj dni...

Nekaj slik je ampak bodo morale pocakat na lepse case... :hmm: O:-)

Jutri ponovno Khartoum - ce se bo steza dovolj posusila...

Lp DaNe Drafour area - haven on earth.....

Povezava do komentarja
Delite na drugih straneh

LP

Mislim da je cisto OK z linkom...

Sicer pa kakor je bralcem bolje... any comments?

Drugi set je na poti...

LP DaNe

Povezava do komentarja
Delite na drugih straneh

Bravo, odličen in nadvse zabaven potopis! Ob prebiranju Gorankinega doživljanja Khartouma sem se na glas smejal. Držita se in naj vaju blato ne pogoltne!

Link špila, sličice super. Naj vama povem, da je včeraj tudi pri nas drevesa ruvalo, vožnja s Pohorja po hudourniku (tam, kjer je bil še nekaj ur prej kolovoz) pa je bila verjetno od daleč tudi že podobna kakšni deževni dobi.

Lepo se imejta, tukaj vaju z navdušenjem prebiramo.

Povezava do komentarja
Delite na drugih straneh

LP

Ponovno nekaj Gorankinih dogodivscin...

Khartoum, 22.07.2004.

Dosao je trenutak inspiracije pa evo sto ima novoga.

Sjecate se onih rupa pored ceste koje sam spominjala? E pa to su rupe namijenjene za vodu koja se navodno prilicno nagomila za vrijeme kisnog razdoblja (pocetak je trebao uslijediti sredinom 6. mjeseca), no do sada dozivjela sam svega tri puta kisu i to u vrlo ogranicenim kolicinama. Vec drugo jutro uz cestu su ostale samo manje mlake vode, no te ostaju vise dana jer zemlja je vrlo vrlo tvrda, zapravo mislim da je uz to sto je tvrda i nabijena, zapravo masna zemlja. Iz te iste zemlje rastu biljke u keramickim loncima poredanim uz kucu i vidim da ih svaki tjedan malo prekopaju, vjerujem zato da bi voda mogla prodrijeti do korijena biljke. Biljke ne izgledaju bas najsretnije, nekako su suplje, s premalo lisca, koje je uglavnom vrlo brzo postaje sasuseno. Razlog je naravno – previse sunca, premalo vlage. No, kazu da u ovo vrijeme, vrijeme kise, zelenilo posvuda zazivi. Hajde da i to dozivim.

Ukrasavanje ruku i nogu – doznala sam razlog. Prvi je radi ukrasavanja, recimo kao nakit, a drugi je tradicija da se pri vjencanju boje ruke, noge pa i ostali dijelovi tijela.

Vjencanje ! – da, bila sam sa mamom Faisom na vjencanju, ali samo posljednjeg dana.

Bio je petak, dan odmora, rano poslijepodne. Zvoni mobitel. Mama Faisa je i pita zelim li poci na vjencanje s njom i Hudom. Vau, koje iznenadenje. Odmah mi sto misli prostruji glavom (naravno tipicno zenske tipa – sto cu obuci, hocu li se osjecati neugodno ako ce me drugi promatrati jer nisam njihova i slicno). Pitala sam za Daneta i na moje iznenadenje – on ovaj put nije bio pozvan, a postoji i (za njih ovdje) valjani razlog .

Peti, posljednji dan manifestacije vjencanja namijenjen je samo zenama. Ali, krecem od pocetka.

Nakon sto se odredi dan vjencanja, zna se da se mjesec dana prije prvog dana vjencanja mladenci NE smiju vidati. Mogu komunicirati samo preko telefona. Razlog je taj sto u to vrijeme mladenka vrsi kojekakve pripreme i promjene koje bio «kao» mladozenja trebao dozivjeti kao veliki preokret. Trebao bi biti iznenaden njezinom ljepotom i postati svjestan kako je bas on sretan sto zeni takvu, posebnu zenu.

Prvi dan vjencanja zapravo je veliki tulum/party na koji su pozvani svi prijatelji, roditelji, braca i sestre mladozenje i samo prijatelji mlade. Toga dana mladozenji i prijateljima koji to zele, bojaju se dlanovi, prsti i stopala i to crnom kanom.

Drugi dan radi se druzenje kod mlade u kuci, vise intimnijeg tipa kada se cijela obitelj mlade skupi i zajedno priprema za sutrasnji, treci dan. Pozvani su i njezini prijatelji. Ovoj intimnoj zabavi nije pozvan nitko iz obitelji ili prijatelja mladozenje. Mladoj se oslikavaju ruke po cijeloj duzini, ukljucujuci prste posebno, zatim noge po cijeloj duzini, stopala i vjerujte mi, to je pravo remek djelo! Pokusajte zamisliti tatuu u svim cvjetnim oblicima. Doista ocaravajuce! Ozbiljno razmisljam dati to naslikati i sebi jer postoje male radionice, saloni, upravo za to oslikavanje. Bezopasno je jer se skida i nestaje vec nakon dva tjedna, sto zapravo ovisi o kolicini i snazi kane koja se koristi. Navodno mijesaju jos nesto iz prirode kako bi boja, a time i jasna slika crteza, ostala sto duze.

Oslikavaju se i ostali clanovi njezine obitelji, koji to zele – sestre sigurno, a vidjela sam bas kod ove mlade i bracu sa oslikanim dlanovima i prstima.

I mladozenja i mlada na ovom vjencanju, doktori su. Koliko sam cula ona je vrlo vrlo religiozna i sve dane bez iznimke potpuno se prekriva. To je jedna od onih za koje sam rekla da se cijele pokrivaju, a nema ih puno ovdje, barem ja nisam vidjela.

Treci dan – dan vjencanja u Dzamiji. Prisustvuju samo muskarci jer je u Mosk (po njihovom Dzamija) zabranjen ulaz zenama. Mlada ne nosi bijelu haljinu ovog dana. Nakon zavrsenog obreda, netko tko je zaduzen za to, odlazi i sve ostale koji imaju i nemaju veze sa tim vjencanjem obavijestava da je obred zavrsen i da su mlada i mladozenja sada muz i zena. Ali, da ne bi mislili prije. Siroti mladozenja jos ne moze odvesti svoju mladu kuci. Ne, ne, jos malo patnje. Nakon obreda muskarce se ugoscava i casti hrqanom i picem, a mlada odlazi kuci.

Cetvrti dan – veliko slavlje sviju uzvanika. Konacno su se svi skupili da proslave, onako kako to mi doma radimo. Ovog dana mlada nosi bijelu vjencanicu. Ovog se dana obavlja i darivanje mladenaca, a pokloni su istog tipa kao i kod nas – potrepstine za kucu, suveniri i novac. Muzika, ples, hrana, veselje. No, mladozenja jos ne moze odvesti kuci svoju, sada vec, zenu.

Peti, posljednji dan ceremonije - rezerviran samo za zene i mladozenju. Mladozenja je prisutan da se mlada ugodnije osjeca i zbog rituala koji dolazi na samom kraju.

Dakle, ide ovako. Mnogi taj dan proslave kod kuce, kao sto je bilo kod nase mame Faise, no, ovo je slavlje bilo u posebno rezerviranoj, dobro zatvorenoj i zabarikadiranoj dvorani, sa vrlo malo zraka. Skuhala sam se, uh.

Velika dvorana sa okruglom pozornicom na sredini i stolicama poredanim u vise redova svuda okolo. Ostavljen je samo mali prolaz kroz koji ce se mlada popesti na pozornicu. Okrugla pozornica prekrivena je tepisima i ukrasena velikim vrpcama, na par mjesta postavljeni su i mali reflektori. Pored pozornice ostavljeno mjesto za posebnu goscu – zenu koja je ucila mladu plesovima, koja ujedno svira na bubnju i pjeva u ritmu po kojem se mlada krece po pozornici. Navodno se ovaj dan vjencanja ravna prema slobodnom vremenu te zene, uciteljice jer je za njih to vrlo vazan cin. Dakle, skupilo se prilicno zena i djece, posjedali smo i cekali.

Najavu dolaska mlade na pozornicu obavljaju obicno njezine sestre i to na nacin da kao juskaju s time da polu zatvorenim dlanom pokrivaju i otkrivaju usta kada ispustaju te cudne zvukove. Prva izlazi zena koja nosi malu drvenu posudicu, slicnu pjescanom satu koji nije zatvoren s gornje i donje strane, i iz kojeg se dimi jedan od njihovih mirisa. Uglavnom je to miris sandalovine kojim su natopljena drvca isjeckana na male komadice. Mogli bi to usporediti sa tamjanom kojeg koristi nas svecenik pri obredu u crkvi. Iza toga, ulaze zene koje juskaju i za njima mladozenja vodi mladu prema pozornici. Mlada je sasvim prekrivena sarenim, lijepo ukrasenim plastem. Penje se na pozornicu, zena – uciteljica pocinje sa pjesmom u ritmu bubnja, mlada se pocinje otkrivati. I, Vauuuu! Evo je u prekrasnoj ljubicastoj svjetlucavoj haljinici, sasvim pripijenoj uz tijelo, duzine do iznad koljena, sasvim tanke naramenice, prepuna srebrnog nakita po glavi, rukama, prstima i nogama. Pri dolasku na pozornicu skinula je i cipelice, zapravo natikace jer samo se to ovdje nosi. Imala je dugu, dugu periku, kovrcave, crne boje. Vauuu, doista me se dojmilo! Bila je savrseno nasminkana u boji haljine i sve se uklapalo. U svakoj drugoj prilici rekla bih – cisti kiceraj. Ali u ovoj prilici ostavilo je na mene poseban dojam. Koliko je samo zenstvenosti zracilo iz te prekrasne mlade zene! Prelijepa je! Pocela se kretati u ritmu bubnja i pjesme. Bili su to mali sitni koraci, pokreti rukama, glavom, ramenima. Nista i nimalo napadno, tako njezno, njezno, njezno. Jedna bi pjesma zavrsila nakon par minuta, no vrlo brzo krenula bi druga. U vrijeme te kratke pauze, mlada bi se i dalje kretla pokrivajuci svoje lice rukama tako da je dlanove skoro pa polozila s obe strane nosa. Mislim da je cilj bio da se vide samo oci, a mozda da se i naglasi nakit i posebno lijepo oslikane ruke i prsti. Za vrijeme mladinog plesa, mladozenja je stajao tik uz nju i desnom rukom otresao iznad njezine glave. Malo mi je to bilo neobicno jer ju je na taj nacina prilicno zaklanjao. No, ples se tako izmjenjivao i nakon otprilike 20 minuta prva serija je zavrsila. Mlada se uz ritam plesa ponovno uvila u plast, obukla svoje nanulice i uz pomoc muza krenula prema izlazu iz dvorane. Izlazak je bio popracen juskanjem sestara koje su isle pred mladom i mladozenjom.

U pauzi od cca 20 min, bili smo posluzeni domacim Sudanskim kolacima. Doista su ukusni, no vrlo vrlo slatki kao i sve ostale slastice koje sam probala ovdje u Sudanu. Sto sam duze ovdje, postaje mi jasnije od kuda tolika debljina ovim ovdje zenama – slatkisi, punomasno mlijeko, punomasni sir i jogurt, masno meso, kruh.

Uslijedio je slijedeci izlazak na pozornicu. Isti ritual – zena sa mirisom, sestre koje juskaju i mladocenja sa sasvim pokrivenom mladom. Ovog je puta zasjala u mojoj omiljenoj boji – narancastoj! Ova se odjeca sastojala iz dva dijela – malog topica i suknje. Takoder sve je sjajilo, bljeskalo se i ovoga puta mlada je bila nasminkana u boji odjece, no sada je zasjala u zlatu. Po cijelom tijelu bila je namazana zlatnim sljokicama i glava, vrat, ruke, prsti na rukama i noge bili su bogato okiceni zlatnim nakitom. Kosa je bila nesto drugacija. Zapravo je to bila perika od puno tankih dugih pletenica, naravno lijepo okicenih. Nastavio se ritual plesa, sa kratkim stankama. U jednom momentu mlada je pala, zapravo se sama spustila na koljena i svi su poceli pljeskati. Sto je to? Mladozenja je kao cijelo vrijeme dok je tik uz mladu, trebao kao paziti na nju i tako se nesto nije smjelo dogoditi. Tu je ona dobila bod. Kazu da je to kao neka sala izmedu njih dvoje – tko ce skupiti vise bodova. Da ju je on uhvatio i podigao prije nego se spustila na koljena, bio bi to bod za njega. Ples je zavrsio i mlada se, ponovno u ritmu, zavila u svoj plast i otisla na isti nacin sa pozornice.

U ovoj pauzi, ponudili su nam nesto drugo. Male plasticne tacne na kojima je bilo poslagano – raznjic umotan u alufoliju, jedan mali slani kiflic punjen sirom, jedan hrustavi kolac u obliku cvijeta, jedan jako jako jako slatki kolac (mislim da je nesto slicno baklavi) i jedna mala banana kojoj su uredno bili odrezani krajevi. I uz to – Pepsi. Za vrijeme obe pauze, zena-uciteljica je pjevala uz ritam svog bubnja, a neke su se zene popele na pozornicu i pocele plesati. Zanimljivo je koliko su to sasvim mali pokreti ramenima, rukama, glavom, prstima, a tako zenstveni i puni njeznog ritma. I sve zene koje su plesale, i neke koje su sjedile, podigle su ruke iznad glave i pucketale prstima u ritmu. Ili kada bi medusobno izmjenjivale poglede i pozdravljale se, u znak odobravanja i veselja podigle bi ruke i zapucketale prstima u ritmu bubnja.

Uslijedio je i treci izlazak, isti ritual osim sto smo znali da ce ovog puta haljina biti crvene boje, jer tako nalaze tradicija.

Sto da vam kazem – bila je prekrasna, mala crvena svjetlucava haljinica sa neravnomjrno odrezanim rubom, duzine do koljena i malo iznad i ispod. Kosa – perika bila je jos duza, ravna, crna. Na glavi nesto kao kapica od zlatnika. Vrat, ruke, prsti, noge optoceni zlatnim nakitom. I ples u ritmu bubnja. Mlada ponovno pada na koljena, jos jedan bod za nju. Mladozenja je sada vec dobio i jedan UuuuuAAAAA od publike, no, sto se tu moze, nasmijao se i dalje pratio svoju mladu.Zavrsila je i ova treca serija plesova i ritual se dalje nastavlja.

Na pozornicu se donosi krevet, prekrivaju ga posebno ukrasenim prekrivacem, ali osnovno crvene boje; donosi se i mali stolic na kojem se nalaze razne staklene posudice – jedna sa mirisnim uljem, jedna sa parfemom, jedna casa mlijeka. Mladozenja i mlada sjednu na krevet, a oko njih su majka, sestre i ostala zenska bliza rodbina. Baka uzima ulje i maze oboje po celu, glavi i dlanovima. Daje mladozenji u ruke da cini to isto. Netko im dodaje casu mlijeka i – mlada uzme gutljaj i pljune ga na mladozenju, pa on uzme gutljaj mlijeka i pljune na nju. I tako to ponove vise puta. Nisam sasvim sigurna zasto to rade, no jedan je od mogucih razloga da na taj nacin objelodanjuju njezinu nevinost i cistocu. Nakon «pljuvanja» mlijekom, mladozenja dobiva u ruke stakleni vrc u kojem se nalazi parfem i time okolo sebe po uzvanicama sprica njime. To je nesto kao da oznacava pocetak braka i necega sto ce figurativno «mirisati» odnosno biti jako dobro i bogato. Sjeda natrag na krevet pored mlade i tu je kraj obredu. Oni ostaju na krevetu okruzeni obitelji, a uzvanice polako odlaze kuci, pozdravljajuci se.

Ove veceri mladozenja moze odvesti svoju zenu u njen novi dom.

Muskarci – poruka za vas - zelite li pravu lijepu zenu koja ovako kao ova gore opisana mlada zraci zenstvenoscu, a sigurna sam i ostalim kvalitetama – dodite u Sudan. Ono sto sam prije rekla da se ne moze desiti da se Sudanka uda za nekog stranca, cula sam iz prve ruke – nije istina, moze, i Sudanke cak to i vole.

I tak, to je kraj price o vjencanju. Bilo je to jos jedno novo iskustvo, dozivljaj ovdje u Sudanu. Zao mi je sto pricu ne mogu potkrijepiti i slikama jer ovaj peti dan vjencanja samo se snima na video kazetu koju dobiva majka mlade i nikakvo drugo slikanje nije dozvoljeno. To je dan kada se mlada otkriva drugim pogledima vjerojatno jedan jedini i zadnji put u zivotu i to samo zenama i u prisustvu svog muza jer on je jedini koji je nakon toga moze vidjeti tako obnazenu kao sto je bila ovoga dana. Nitko drugi, pa ni njezina braca niti otac, ne mogu je vidjeti tako obucenu.

Ja kaj rec - se mi vseeno zdi, da je to bolje doma izvajat... :kva2:

LP Goranka & DaNe

Khartoum/Sudan

Povezava do komentarja
Delite na drugih straneh

Compliments Dane & Goranka!

:grupni:

YesNo, upam ,da se kmalu (relativen pojem) vidimo tudi v S5, je malce hladneje,manj prasno in manj blatno kot v ST.

73's

Povezava do komentarja
Delite na drugih straneh

Lp

Tokrat iz rdecega morja - Port Sudan. Vroce ko pr norcih - dela dosti. Mesto klasicno pristanisko... Ampak...

V officu imajo 175cc Honda enduro :devil:

Se je sel dec malo kopat... rit po blatu hehe... 2 ure dobrega moto crossa - fant kako je to pasal... Se mrzu pir bi moral najt pa sem zmagu... No tega zal ni ampak ni panike... Se nekaj dni pa na kratek dopust...

Destinacija - ma ne povem vam - bodo slike....

Danasnje cross slike so ze pri Zarji.... :afro1:

Lp DaNe

Port Sudan

P.S. Adi se vidjamo ob priliki in pozdrav za primorsko ekipo :yea2:

Povezava do komentarja
Delite na drugih straneh

LP

Danes iz Kassale - cca 560Km juzneje od port Sudana - na meji z Eritrejo. Sest ur dobre glavne ceste Khartoum - Port Sudan - polno tovornjakov. Modeli varirajo od predpotopnih Fiatov (okrogla kabina) do novih Aktrosov.

Srce se mi je ustavilo ko sem zagledal ponos stajerske---TAM jao legenda... :yea2: Srecal se dva Sumadinca - Yugota in pescen vihar. :doze:

Vecina tovornjakarjov je iz Eritreje in se vedno se pozna da so italijani lazili tod okoli pred leti.... :blink:

Kassala ima prekrasne hribe za spremembo od vseh ostalih mest. Cudno so okrogli - kot da bi krompir povecal inb posadil sredi puscave :kva2:

Jutri nazaj v p. Sudan in popoldne na letalo za Khartoum.

Zarja - a se da link postimat, da pride vsakic naprej ko so nove slike gor?

LP

DaNe

Kassala - East Sudan

Povezava do komentarja
Delite na drugih straneh

A mogoče kaj veš kaj se realno dogaja v Sudanu(predvsem glede enih bojev). Po naših medijih (in najbrž tudi drugih) poročajo da so v zadnjih dneh pobili 80.000 ljudi. Mislim da se to dogaja v Zahodnem Sudanu.

Previdno še naprej, predvsem pa lepo se imejta na dopustu.

Povezava do komentarja
Delite na drugih straneh

Ustvarite račun ali se prijavite za komentiranje

Za objavljanje se morate najprej registrirati

Ustvarite račun

Registrirajte se! To je zelo enostavno!

Registriraj nov račun

Prijava

Že imate račun? Prijavite se tukaj.

Vpišite se
  • Zadnji brskalci   0 članov

    • Noben registriran uporabnik, si ne ogleduje to stran.



×
×
  • Ustvari novo...

Pomembne informacije

Z uporabo te strani se strinjate z uporabo piškotkov in se strinjate s pravili o varovanju zasebnosti!