Solo ride 6 - Furlanija i Koruška (ljeto 2014.)

[protector]

...

 

 

 

 

Skroz do Villacha sam se i ja vratio sa Goldecka. I opet preko Wurzenpassa - da, sa veselije strane - i samo ću malo skoknuti do Kranjske Gore. Poslje toga ide "samo ću malo lokalnom cestom do Jesenica", zatim "ah vidi, putokaz za Žirovnicu, tam dugo nisam prošao" i na kraju "ma vidi, skoro sam na Bledu". Na kraju je bilo "vruće je tu oko jezera, a i gladan sam ... ". Nisam se dao samom sebi nafukat da "malo skoknem do Bohinja, to je tu odmah preko brda".

 

 

 

 

[protector]

Kranjska Gora izgleda prilično uspavano oko osam izjutra. Kamiončić za dostavu robe ispred nekog dućana, omanja družina na terasi kafića koja cijevči kafcu prije - sudeći po opremi - planinarskog pohoda na Vršič, i usamljena đogerica čijoj guz pozadini nikakvo jutarnje znojenje neće pomoći da se vrati u prihvatljive konfekcijske okvire.
Idem opet preko Vršiča, ne znam više koji puta. Nije niti bitno. Ovaj puta sam to odradio civilizirano - hoće me to ovih dana - i baš onako turistički. To se pokazalo korisnim jer sam zapazio dva-tri nova detalja koja bi trebalo detaljnije promotriti ... eto instant razloga da se opet navratim na ovo neodoljivo brdo.

 

 

 

 

 

Svjetlost koja se lomi preko istočnih vrhova, pomalo alkemična plavo-zelena boja vode, bijelo kamenje i drveni mostići ... nema smisla opirati se potrebi da se zastane i barem nakratko uživa u tom koktelu boja i tekstura.

 

 

 

 

...

[protector]

...

 

 

 

 

Kada se dolazi sa sjevera - kao ja sada - malo prije Bovca postoji skretanje desno kojim se cesta odvaja za Predel i za Mangart. Dva dana ranije prošao sam kroz Italiju nedaleko Predela a Mangart sam do sada obišao dva puta. Ona cesta od mosta (iza mjesta Log pod Mangartom; križanje lijevo Predel, desno Mangart) pa do Predela je jednostavno rečeno predobra. Ipak, budem ja to ostavio za sljedeći prolazak Soškom dolinom, no to nikako ne znači da na ovom prvom križanju neću skrenuti baš u tom pravcu. Hoću, skrenut ću desno, ali samo do tri km udaljene trdnjave Kluže (tvrđave Kluže).

 

Preciznije rečeno, doći ću do tvrđave, proći je, i odmah iza mostića skrenuti desno. Šta ima tamo? Ima putokaz na kojem piše Bavšica. Prilično skrivena ledenjačka dolina s nekoliko zabačenih zaselaka - jedno od njih je i selo Bavšica - i zabačenih vikendica, nešto sitno ugostiteljskog sadržaja i Planinsko učno središče Bavšica, trening centar slovenskih alpinista. Ima i dobar putokaz da se ljudi lakše orijentiraju po svijetu, a ima i finih pečenkica koje knjavaju u hladovini drveća.

 

 

 

[protector]

Nazad do tvrđave Kluže (u originalu Fort Flitscher Klause), vojnog objekta iz WW1 na nekada izuzetno strateški važnoj cesti. Cesta je sada izuzetno turistički važna, dok trdnjava također ima neke druge uloge - jedna od njih, meni sada najvažnija, jeste i uloga omanje birtije. Sa finom hladovinom. Nisu imali kokakolcu iz stakla, tako da sam srknuo samo kafcu. Usput se i malko osušio.

 

 

 

 

 

 

[protector]

Spomenuo sam maločas i mostić iza tvrđave Kluže. Aha, mostić preko Koritnice ... obično ga se previdi jer je cijela lijeva strana ceste osigurana kamenim blokovima, odmah iza mostića je i oštra krivina, s parkiralištima prije i nakon njega. Tko bi tu očekivao i primjećivao nekakav mostić?
Ha, uglavnom kajakaši koji nedaleko odavde kreću u skakutanje po divljim vodama. Inače, baš ispod ovog mosta je klanac dubine oko 70 m i oko 200 m dužine. Postoji i putić sa drvenim stepenicama da se siđe do dolje, no slabe su šanse da bih ja to išao istraživati. Odoh dalje.

 

 

 

 

 

 

Prolazim kroz Kobarid i prilično usporenim tempom spuštam se prema Mostu na Soči. Izlazim prema Idriji i ubrzo dolazim do onog velikog vijadukta, prije kojega postoji cesta s putokazom koji pokazuje na lijevo i na kojem piše Podbrdo.
Eto konačno prilike da ja vidim kakva je to cesta i kuda će me zapravo odvesti.

 

 

 

[protector]

Start je kao u Austriji - potok lijevo, cesta desno. Ajde ... jedina je razlika što austrijanci malčice više picajzliraju oko detalja. Ta rječica uz koju se vozim najveći dio ovog dijela puta zove se Bača. Nekad sam joj bliže, nekad dalje, no uvijek je tu negdje blizu. Skroz do Podbrda.

 

 

 

 

 

 

[protector]

Kako mu i ime sugerira, od Podbrda zalazim u ozbiljnija brda. Cesta sasvim uredna, dovodi me do križanja u Petrovom Brdu. Vidi vidi, prepoznajem lokaciju ... jedino što sam na ovo križanje prije dvije godine doletio s brda, tamo od Bohinjske Bistrice preko Soriške planine. Sada idem dolje, prema Škofjoj Loki, niz nekoliko propisnih serpentina. Pripadajuća tekućica više nije Bača, nego Selška Sora. Cesta je ispočetka super, nakon toga prosječne kvalitete, malčice zatim ne zna jel bi se pretvorila u pokrpanu stazu ili bi ipak ostala poštena cesta ... svakakvog tu kolnika imade.
Bez obzira na veliku raznolikost u cestovnim zastorima, cesta je kojoj ću se rado vratiti.

 

 

 

 

 

 

...

[protector]

...

 

 

 

 

 

 

Od mjesta Železniki sve postaje zategnutije, naročito promet prema Škofjoj Loki koja je svega nekoliko minuta daleko. Dva je sata popodne i gužve na ulicama počinju se ubrzano stvarati. Kad još kakav kamiončić uleti u jednadžbu, eto veselja i više matematike.
Tako sve do Ljubljane. Mjestimično je bilo i situacija gdje živce treba pospremiti u kanticu i zbrisati na pecanje ... kako god, uhvatio sam slovenski autoban i oko pola četiri bio doma.

 

 

[protector]

Za lakšu orijentaciju ...

- od Žage na zapad je Učja, Via Pramollo je od SS13 na istok (između F i G)

- možda i ovo radi: http://goo.gl/maps/x29U8

 

 

 

- zapadna (lijeva) vertikala je Plockenpass, desna je Nassfeldpass

 

 

 

 

A Podkoren,

B parkiralište na kraju Villacher Alpenstrasse,

C brana i parkiralište na kraju malta Hochalpenstrasse,

D zapadni ulaz/izlaz Nockalmstrasse

 

 

 

 

- B parkiralište na vrhu Goldeckstrasse (početak je u mjestu Zlan)