Vtisi z dnevnih voženj 2017

[GO_Tomi]

Brez fototehnike, tokrat s kamerco. Pol sm pa en šrauf zgubu, pa se je še ta hec nehal. Za nameček sm najdu dva odseka slabo voznega makadama 
Tko sm izlušču par frejmov:

Ampak vseglih zadovoljen.

Popravljeno Avgust 31, 2017. Popravil GO_Tomi

[protector]

Déjà vécu ... ili samo glitch in the Matrix u extended izdanju? Da, da, znam ... It happens when they change something. Sve je već proživljeno ... izlazak s crvene benzinjare, prolazak kroz nekadašnji mejni prehod, zeleni obronci planina oko Val Canale i bijele obale Felle. I čarobna SS13, skupa sa svim odvojcima u još čarobnije doline i skrivene brdske prijevoje ... Val Aupa, Cason di Lanza, Val Dogna, Altopiano del Montasio, Val Resia ...

 

SS13 ide na zapad otprilike do ušća Felle u Tagliamento i potom oštro skreće na jug, skroz do Udina. Od spomenutog ušća, dalje na zapad i ravno u Dolomite, treba krenuti cestom SS52. Nakon odvajanja od SS13 i prelaska na SS52 nikakva se bitna razlika ne primjeti. Štoviše, ne samo bitna razlika ... nema nikakve razlike. Promet je u tom dijelu uvijek pomalo naporan jer se prilazi Tolmezzu, većem lokalnom centru, tako da je situacija ista kao i oko bilo kojeg grada te kategorije ... osim toga, ne treba nikako iz cjelokupne slike izbaciti niti talijanski vozački temperament i navike.
Već oko Villa Santina situacija se primiri, a prolaskom kroz Quinis i Mediis postaje jasno kamo sve ovo vodi ... u brda i planine. Pravi, originalni i nezamjenjivi atak na osjetila počinje prolaskom kroz Ampezzo, mjesto u kome završavaju - ili počinju, zavisi od kuta gledanja - neke zanimljive ceste koje se spuštaju od jezera Sauris.

 

>> Jezero Sauris i Passo Pura 2015:
http://www.motori.hr/forum/index.php?topic=248788.msg4512178#msg4512178

 
Svaka talijanska brdska cesta koja drži do sebe - a SS52 u dijelu zapadno od Ampezza to svakako jest - mora imati grubi i pomalo ispucani asfalt, mjestimice mora biti neugodno uska i potpuno nepregledna, i mora svakako sadržavati barem jedan prijevoj vrijedan pažnje. Betonske galerije, mostovi i tuneli dobrodošli su i svakako poželjni elementi, iako nisu obavezni. Ako ću već tjerati mak na konac do kraja, bez poštenog prijevoja nema niti poštene brdske ceste ... prijevoj na SS52 zove se Passo Mauria i do njega se stigne tridesetak km nakon Ampezza.

 

Spuštajući se s Passo Mauria dalje na zapad, nisam mogao ne primjetiti da mi se konfiguracija ceste na ovoj zapadnoj strani puno više sviđa i da bi bila prava šteta kada taj smjer ne bih odvozio uzbrdo, malo razigranijim tempom. Sastavljam si mentalnu zabilješku oko ovog detalja i vozim dalje ... Lorenzago di Cadore, Pelos di Cadore, sve nizbrdo uz prilično nagli prelazak na cestu SS51bis, pravac jugozapad uz jezero Cadore koje se tek periodički ukaže s lijeve strane ceste.

 

SS51bis cijelom je dužinom uska, pretrpana raznim vozilima, traži stalnu pažnju i koncentraciju ... a ja tražim nešto - tablu, putokaz, znak s neba, bilo šta - gdje bude spomenuto mjesto Cibiana di Cadore. Da, to je ono s početka ...
Cibiana di Cadore nije na SS51, već moram skrenuti na cestu SP347. Najprije nizbrdo, potom dobar komad ravno uskom cestom uz rub nekakvog potoka, i na kraju naglo uzbrdo ... i tu počinje zabava. Samo mjesto Cibiana di Cadore prolazim pet minuta kasnije, a na Passo Cibiana stižem nakon dvadesetak minuta izuzetno ugodne vožnje.

 

Sa Cibiane se spuštam do prvog križanja - izlazim na cestu SP251 - gdje me dočeka hrpa putokaza ... vidim neka poznata imena, sva su u smjeru desno, idem i ja desno. Nedaleko od ovog križanja prolazim kroz mjesto Dont: odatle mogu lijevo na Passo Duran, ii mogu desno preko Pecola na Passo Staulanza. Nastavljam desno jer je to generalno u smjeru Cortine kroz koju mislim proći prije ili kasnije, već kada odlučim krenuti natrag u bazni kamp.

 

Selva di Cadore, mjesto u koje silazim nakon Staulanze, koristim za kraću pauzu i osvježenje prije polaska na sljedeći prijevoj ... Passo Giau, pravi lijepi planinski prijevoj, prvi od današnjih dvijetisućaka. Cesta do vrha je malčice specifična, ima - kako i piše na jednom od usputnih znakova - 29 serpentina, a neke od njih doslovno su spiralne kao klasični vadičep.

 

Na vrhu je bilo tridesetak motocikala, automobila, autobusa ... kao da je "šire" turistički zanimljiv. Ja preferiram one prijevoje bez autobusa, no Passo Giau vrijedi obići u svakom slučaju.
Moram spomenuti da relativno nedaleko od samog vrha, s ove južne strane s koje dolazim, postoje i dvije sive kištre s kamerama i radarima. Nalaze se na razmaku od otprilike tristotinjak metara, što bi moglo značiti da mjere prosječnu brzinu na toj dionici. Za razliku od ovih brđana ovdje, austrijanci na Grossglockner još nisu nakenjali nikakve kamere i radare (navodno su se u međuvremenu i ovdje pojavile i neke kamere).

 

Scenario spusta sa Staulanze ponavlja se i prilikom spusta s Passo Giau ... dugački spust, križanje i priključak na novu cestu, putokaz sa zanimljivim odredištima. Razlike su sljedeće: spuštam se po SP638, nailazim na priključak na SR48, na putokazu se spominju Falzarego i Valparola, još dva prijevoja iz klase 2000+. Što je najbolje, uopće nisu daleko ... samo treba skrenuti lijevo i ubaciti se na cestu s apsolutno najboljim asfaltom danas viđenim. Osim toga, konfiguracija ceste je otvorenija, nije sve u serpentinama, i nema kamera (kako kaže scdb) ... molto bene.

Na prijevoju Falzarego također dosta motocikala, a ima i puno onih što pedaliraju u pripijenim gaćama. Bilo je i nekoliko autobusa ali nisu stvarali vidljiviji nered. Palo mi je na pamet, kad sam već ovdje, da skoknem i na Passo Pordoi ... nije to nešto dramatično daleko, no potpuno sam siguran da bi se u tom slučaju ponovio jučerašnji scenario: hvata me mrakača negdje u brdima i u hotelu poljubim vrata kuhinje. Zauzima odlučan stav: danas hoću toplu poštenu večeru. I zato nisam otišao na Pordoi.

 

Nisam otišao na Pordoi, ali sam ipak skoknuo na Passo Valparola, današnji treći dvijetisućak ... štaću kad je tu blizu. Odmah sljedeće brdo. Mali đir tamo i nazad, kraća panoramska vožnjica po SP24 ... ma ništa specijalno.

 

OK, prošlo je tri sata popodne, treba polako krenuti nazad na istok. Ovo polako je relativan pojam, no u svakom slučaju nije u pitanju nikakva ozbiljna žurba. Najprije polako do križanja gdje sam skrenuo za Falzarego, cestom bajkovitog asfalta i Monza konfiguracije, potom doista polako - adagio, jeli ... nije išlo drugačije, neki Česi u velikim autima stvorili kolonu - nizbrdo do Cortine d`Ampezzo. Kad mi je dosadilo vući se za Česima, a šanse za obilazak su nepostojeće, jednostavno sam stao sa strane i pričekao da odgmižu dalje ... kvragu i oni i njihovi veliki Audiji.
A stao sam ne baš bilo gdje ... proširenje uz cestu, odmah iza tunela, kao mali balkon, s predivnim pogledom na Cortinu i planinčine iza nje. Šteta zapravo ne zastati i ne baciti pogled na Cortinu s brda u pola ljeta.

 

Istini za volju, nije Cortina baš neka atrakcija od mjesta, ovako usput s motorića gledano. Odvozio sam dva đira po centru (neš ti centra velikoga) i većim ulicama koje vode prema njemu, čak sam malčice zašao i po rubnim dijelovima ... sve je ovdje podređeno zimi i zimskim zanimacijama. Nemaju čak ni poštenu benzinjaru, sve one samoposlužne sklepuše na 10 kvadrata.
Ne, nisam otišao niti na Passo Tre Croci, iako mi je i to palo na pamet. Imam ja za povratak plan koji me svrbi još od ulaska u Dolomite.

 

Izlazim iz Cortine, ubacujem se na SS51 ... bilo je tu i tamo gužvice no ništa od čega ozbiljnije boli glava, i najprije stajem i tankam na prvoj benzinjari sa živim ljudima. Ima ih još usput, nije ovo jedina. Natočim i vozim dalje, uz usputno uočavanje škatuljica s radarima. Primjećujem da se lokalci na neke baš i ne obaziru, iz čega se dade zaključiti da ni kod njih nisu sve kutije "popunjene".
Alzo, plan još od prijepodne stupio je na snagu ponovnim ulaskom na SS52 ... Passo Mauria, s južne strane, bez pretjerivanja ali vrlo pristojnim Allegro moderato tempom. Čista uživancija. Dapače, i dalje je bila uživancija ... lijepi krajolici, lijepa arhitektura i mnogo slika na fasadama kuća što sam primjetio još prilikom ranijih dolazaka u ove krajeve.

 

U bazni kamp u Rateču stigao sam još za dana, dovoljno rano da kuhinju obližnjeg restorana zateknem otvorenom. Ubrzano gašenje dana automatski je potegnulo i pitanje tako karakteristično za ovakve situacije: kojim putem budem sutra išao doma?

...

 

 

[luxsa]

U srijedu ujutro sam se guzvao bas po isti cestama.

Greeks,utorak ujutro.

[Grut]

neki ud par dni nazaj 

[3nity]

pred 19 urami, protector pravi:

Ne, nisam otišao niti na Passo Tre Croci, iako mi je i to palo na pamet.

Na Tre croci je nov asfalt

Tri slike ovinkov so iz tam v dokaz

[luxsa]

Res je,preveril v zivo.

[vandrovec]

[Ciko86]

Sobotno bežanje pred dežjem 

[mladench]

Brezveze 

Popravljeno September 4, 2017. Popravil mladench

[dreja_123]

@mladench

Nam zaupaš, kje je to ?

Tnx Andrej

Popravljeno September 4, 2017. Popravil dreja_123

[ftp]

Durmitor

[mladench]

Durmitor, Črna gora 

https://goo.gl/maps/a2C9JNG3pJA2

[Nearrain]

[hitrii]

malo po ŽABLJAKU

[IZTOK]

Ker je bil vikend dezeven sem sel danes na izlet. Malo cez Pavlicevo sedlo do Jezerskega in naprej do Bovca. Trenutno konzumiram futer, na parkingu pa je moj moped imel druzbo. Kaj je bolje od Super Tenerejke?  Dve! 

[Nearrain]

[Snečer]

pred eno uro, IZTOK pravi:

Ker je bil vikend dezeven sem sel danes na izlet. Malo cez Pavlicevo sedlo do Jezerskega in naprej do Bovca. Trenutno konzumiram futer, na parkingu pa je moj moped imel druzbo. Kaj je bolje od Super Tenerejke?  Dve! 

"lepo" sta parkirani...to sem že večkrat opazil, da majo motoristi fetiš, da tako skupaj parkirajo, je lepše in lažje pade od soseda ko se zajaha

[Nearrain]

[mladench]

Iz hribov na morje

Slika pa nek vmes

[blazzarss]

Kratek krog po šihu, je bilo treba izkoristi (baje) še zadnji lepši dan za nekaj časa 

Vožnja čez Cerkljansko hribovje nikoli ne razočara glede razgledov, tako da priporočam, če ima kdo željo malo raziskovat tiste konce. Cesta od Straže do Idrije pa je v tem času prava milina proti poletju (nobenih turistov).

 

[IZTOK]

Fajn je bilo. Suho, od 20 do 24 stopinj. Motoristov ogromno, a imajo ljubitelji Harley Davidson kaksno srecanje? Full je bilo Harleyev. So malo pocasni a jih je lepo poslusat

Ta moj moped je tako udoben, da ko ga zajahas se kar vozis in vozis pa je kar naenkrat 600 km 

Tisti ovinki cez Jezersko so mi tako vsec, da sem sel se enkrat nazaj v Avstrijo pa spet do Jezersjega. A je to ze kaka odvisnost 

V Bovec cez Predel in spotoma na Mangart. Domov pa cez Zeleznike in Kamnik. Prispem v garazo in se ulije 

Malo srece tudi ne skodi.

[lucif3rka]

Zadnje dva dni se nekako vsak popoldne znajdem bližje rojstnega doma kot pa ta novega, sem že skoraj pozabila, kako lepo je v domačih ovinkih ... 

 

[Dark]

Predvčerajšnjim sprememba načrta. Namesto na jug, na severovzhod. Novigrad - Buzet - Črni Kal - Postojna - 'Kačje ride' - Rakitna - Ljubljana - Kranj- Jezersko - Železna Kapla - Pliberg - Soboth - Jurij - Maribor. Kar nekaj zanimivih cest in krasnih ovinkov... Trikrat prevozil cesto od meje do Železne Kaple.

[drmr69]

 "Motoristov ogromno, a imajo ljubitelji Harley Davidson kaksno srecanje?" 

Faaker see 2017 European Bike Week 2017

Tist pa še ni odvisnost, ker jih jaz kadar grem tja odpelem 4-5 x

Popravljeno September 7, 2017. Popravil drmr69

[protector]

...

Ništa Pontebba, ništa Dogna, ništa Chiusaforte ... skrenuo sam tamo gdje je na putokazu pisalo Resiutta. Tako je, doma sam odlučio ići preko Rezije. Ako već nisam došao kako sam planirao, mogu barem otići kako sam planirao ... kroz dolinu rječice Resie, koja me mjestimice jako asocira na neke lokacije iz kaubojskih filmova, preko brda, pa uskom cesticom do Učje, i spustiti se u Sloveniju kod Žage.

 

Iz ne znam kojeg razloga, jako mi se sviđa ovaj dio Italije. Prošao sam odavde nekoliko puta, a prošli puta - ima tome godinu ili dvije - čak sam malčice i skrenuo sa utabane rute za prolazak ... uvalio sam se na ceste i u sela ove regije koja su mrvičak izvan tih utabanih staza. Ovom prilikom otišao sam i korak dalje, ili je možda ispravnije reći korak šire. Kako sam to napravio? Ha, na križanju gdje se cesta odvaja prema Sella Carnizza, skrenuo sam kontra ... tamo gdje se spominje Prato di Resia. Eto, tek da vidim kako izgledaju Rezijanska (Rožajanska) sela iznutra ... i jako mi je drago što sam tamo skrenuo. Osjetio sam dobru vibru i pozitivnu mirnoću, dobro sam se osjećao i te sam dobre osjećaje ponio doma.

 

Pola sata kasnije opet sam na cesti kojom sam i došao, planinčina je ispred mene i opet se pitam - iako sve odavno znadem - kako ću ja uz taj kameni zid? A mjestimično cesta - zapravo asfaltirana staza - doista izgleda kao da odlazi u čistu vertikalu ... da nema proširenja na okukama serpentina uspon bi bio ozbiljnije čupava avanturica. Trebam li posebno spomenuti da niti zaštitna ograda ovdje nije baš često viđeni asesoar?

 

>> Sella Carnizza 2015:
http://www.motori.hr/forum/index.php?topic=248788.msg4513987#msg4513987

 

Iza prijevoja nema više velikih strmina, a glavna "atrakcija" je prilično uska i uglavnom potpuno nepregledna cestica kojom sam se uspješno dokopao Učje. Lijepo, sad još samo da prođem tretman detoksikacije od silnih strmina i dubina, lošeg asfalta i uskih staza ... medicina je na dohvat ruke i na dohvat mecelerki ... SR646, regionalna cesta od slovenske granice pa na zapad otprilike do Tarcenta. Dio ceste od Učje do Passo Tanamea apsolutni je fetiš za određeni dio moto populacije ... asfalt iz bajke, konfiguracija kao iz priručnika za dizajniranje trkaćih staza. Dva prolaza gore-dolje (i dalje u Allegro moderato ritmu) i već sam kao novi ... mogu se spustiti u Sloveniju i mirno se odskrolati uz Soču dokle mi se bude dalo. Usput budem razmislio kojim putem dalje.

 

A dalje ide otprilike ovako: Kobarid, kraće zdržavanje u Kanalu ob Soči ...

 

... uz Soču skroz do Gorice koju zaobilazim koliko je to moguće i prebacujem se na lokalnu cestu 444 do drvoreda u gradu Fructal sirupa i voćnih sokova. Tamo odrađujem tankanje i dok žvačem zalogaj i natačem napitak, pade mi na pamet (napitak mi dao krila) da bih konačno bilo u redu da se prevezem i preko Črnog Vrha do Godoviča (to je sve cesta 207).

Znao sam otprije da je dio ceste podoban za nadahnutiju vožnju - a bome jest, naročito ovaj dio koji se nanovo asfaltira - i mislio sam da se Črni Vrh nalazi na brdskom prijevoju ... a zapravo je Črni Vrh mjesto na nizbrdici nakon prijevoja na kojemu nisam vidio nikakvu tablu s imenom. I nakon Črnog Vrha, na dijelu ceste prema Godoviču, također se prelazi preko omanjeg prijevoja/sedalca također bez vidljivih oznaka. Ovako ili onako, cesta je zanimljiva i rado ću je odvoziti još kojom prilikom.

 

Od Godoviča do Logateca sve je već poznato i više puta odvoženo, kao i komad ceste od Logateca do Vrhnike. Da sam bio manje gladan možda bih svratio i u kraću šetnju po TMS-u u Vrhniki, no ja tamo izlazim na autoban i začas se teleportiram do svoje garažice.

>> TMS (Tehniški Muzej Slovenije) Vrhnika 2015:
http://www.motori.hr/forum/index.php?topic=225610.msg4447041#msg4447041

Sve skupa prelijepa 3 dana, brdo kilometara i brdo sati provedenih za guvernalom. Ne bilo bilo uputno predugo čekati da se ovako nešto ponovi ... uz sitnije izmjene i dopune, dakako.